utorak, 15.10.2013.

Putovanje u Pariz - dan treći - Versailles i Pariz

Prvo jutro koje sam doživjela u Parizu nije mi se uopće bilo teško probuditi u pola 7. Vodič je opet naručio buđenje za cijelu grupu u to vrijeme. Nekako sam jedva čekala da vidim grad. Znam da smo ga vidjeli i dan prije, ali bilo je iz autobusa, a to uopće nije isto.

Za taj dan je prvo bio predviđen odlazak u Versailles. Ulaznica za dvorac nas je koštala 15 eura, a za ulaz u vrtove je još nekih 8 eura ili tako nešto. Mi nismo išli u vrtove. Nekako nismo imali vremena jer nas je autobus dovezao do dvorca nešto prije 9 sati (u 9 se otvara dvorac), a oko 11 smo morali s njim natrag do Pariza. S druge strane, nekako bih radije vidjela te vrtove u proljeće pa smo to odlučili ostaviti za drugi put.


Meni osobno je dvorac nekako previše kičast izvana. Čak i za kraljeve i kraljice. Ne sviđa mi sve to zlatno. Unutra su dosta male prostorije i u većini njih su slike i kipovi što je lijepo za vidjeti, ali nekako sam očekivala nešto slično Schonbrunnu - tamo je svaka prostorija namještena što sličnije onom kako je bila u vrijeme kad se koristila. Tamo imamo salone, spavaće sobe, blagavaonice, radne sobe i tako dalje, a ovdje je samo nekoliko prostorija bilo u tom smislu, a ostalo više kao muzej. Dio nije niti otvoren za javnost.

Sve u svemu, bilo je lijepo. Meni se najviše svidjela dvorana ogledala u kojoj su s jedne strane ogromni prozori, a s druge velika ogledala u obliku prozora. Kako u to vrijeme nije bilo ogledala te veličine, svako od njih je rađeno od nekoliko manjih.


Na kraju razgleda smo izašli u vrtove iako nismo ušli u onaj dio za koji se mora platiti ulaz.


Vodič nam je rekao da dvorac Versailles nije toliko velik i da se stigne obići za kojih 45 minuta, te da ljudi često ostanu razočarani jer su očekivali nešto veličanstveno. Istina da je puno manje toga bilo otvoreno za javnost nego sam ja mislila da će biti, ali nikako ne bih rekla da sam ostala razočarana, a i trebalo mi je 2 sata za razgled. Trebalo bi i više da smo imali više vremena. Vidjela sam puno zanimljivih slika. Kraljeva i kraljičina spavaonica su možda prekičaste za moj ukus, ali srećom nisam kraljica. Zanimljivo je što u cijelom dvorcu nije bilo WC-a. Ni higijena navodno nije bila na visokoj razini u doba Luja XIV. Zamislite samo prelijepe dvorske dame koje svaki dan umivaju lice, ali ostatak tijela peru možda 3 puta godišnje.

Nakon dvorca Versailles autobusom smo otišli do muzeja Louvre - moje najdraže mjesto u Parizu i jedno od najdražih na svijetu. Ne znam što je to sa mnom i muzejima, ali postoji neka nevidljiva veza. Obožavam muzeje i knjižnice. Veći dio dana na moj 18. rođendan (tamo prije 8 godina) sam provela u arheološkom muzeju u Ateni i sjećam se da mi je bilo prelijepo iako sjećanja blijede i nisu više jasna. (Uf sad se osjećam staro!)

Imali smo slobodno vrijeme za posjet muzejima. Ja sam se odlučila samo za Louvre jer premalo mi je to vremena za posjetiti više muzeja. Bio je divan osjećaj stajati ispod obrnute piramide. Prošli smo kontrolu na ulazu i napokon se našli unutra.

Louvre je ogroman. Dvorac Versailles mi je ispao manji nego što sam se nadala, a Louvre veći nego što sam ga zamišljala.

Najveća je gužva kod Mona Lise iako ne razumijem zašto. Ima toliko toga za vidjeti u muzeju, ali kod Mona Lise se svi guraju pa ju je nemoguće normalno pogledati.


Nisam previše fotkala u muzeju jer sam htjela u miru uživati. Jednom kad krenem fotografirati, samo fotografiram pa na kraju zaboravim gledati i uživati u trenutku, a vidjeti sve to na fotografijama nije isto kao u stvarnosti.

Bilo je to divno poslijepodne. Krenuli smo van iz muzeja, pa sam se ja vratila pogledati još samo nešto. Onda smo opet krenuli van, pa sam se još jednom vratila. Na kraju smo treći put izašli van. Moj dragi se strpljivo sa mnom vraćao od izlaza natrag i tako nekoliko puta. Možete u muzeju biti i cijeli dan ako hoćete. Ima se što gledati cijeli dan. Mi smo bili na svim razinama od -1 do 2, ali obišli smo možda pola muzeja. Jedino što ne smijete izaći iz muzeja jer jednom kad izađete više se ne možete vratiti. Mislim da je ulaznica bila 11 eura ako nisam krivo zapamtila.


Nakon Louvre-a smo prošetali ulicama i otišli na kasni ručak u jedan slatki restoran. Probali smo juhu od luka za koju je naš vodič rekao da ju ljudi obično ili vole ili ne mogu smisliti, nema između. Meni je bila skroz ok, ali ne nešto najfinije što sam jela. Pitam se je li to "između". Uglavnom, nakon što smo prva dva dana puta proveli jedući sendviče, pravi ručak je bio osvježenje. Nakon juhe jeli smo piletinu u nekom zanimljivom umaku kojem sam zaboravila ime, a za desert sam ja uzela "mousse de chocolate" i bilo je baš mmmmmmm.


Prošetali smo još malo ulicama i mostovima.

Na svakom čošku se prodaju lokoti na koje zaljubljeni parovi pišu svoje inicijale ili imena i onda ga zaključaju na most i bace ključić u rijeku. Navodno to garantira vječnu ljubav, ali mi nismo odlučili isprobati. Evo slikica da vidite ogradu mosta na kojem je najviše lokota. Više skoro nema mjesta za još jedan. Čak su neke zaključali i na kante za smeće.


Cijela naša grupa se opet našla na okupu jer smo imali dogovorenu vožnju brodom po Seini. Prvo nisam mislila ići na tu vožnju, ali netko mi je ovdje na blogu u komentarima sugerirao da odem, pa sam ipak odlučila otići. Nisam požalila. Lijepo je ploviti rijekom i vidjeti Pariz iz jedne takve drugačije perspektive. Vidjeli smo i nekoliko vjenčanja kod kojih se večera održavala tako na brodu na rijeci. Izgledalo je lijepo, ali ne znam bi li se svim mojim gostima svidjelo da su na brodu, a i ne bi mi svi stali.


Svi smo se zajedno busom vratili u hotel oko 8 navečer. U 10 sati je dio grupe išao na cabaret predstavu. Mi nismo išli. Sigurna sam da im je bilo predivno, ali ulaznica je bila 60 eura što je meni bilo malo previše i nije bilo u planu za ovaj izlet. Oko 9 su oni krenuli metroom na svoje odredište, a dragi i ja smo se prikrpali i otišli do centra sami. Dio grupe ostao je i u hotelu odmoriti se za sutra. Bili smo među najmlađima u grupi.

U Parizu je baš bila tzv. "Bijela noć" pa je bilo jako puno ljudi. Pariz je lijep danju, ali lijep je i noću.


Šetali smo od Latinske četvrti uz rijeku, pa onda skroz do opere i na kraju se opet vratili do Louvre-a. Bila je to duga, ali lijepa šetnja. Noge su me na kraju poprilično boljele od cijelodnevnog hodanja. Isplatilo se.


Uslijedila je još jedna šetnja uz rijeku do stanice metroa na kojoj smo izašli pri dolasku u grad i povratak u hotel na spavanje.

Znam da je ovaj post malo dugačak, ali takav je bio i dan pa se nadam da ćete ipak pročitati. :)

Ako ste propustili, nadoknadite:
Putovanje u Pariz - dan prvi - Salzburg
Putovanje u Pariz - dan drugi - Reims i Pariz

P.S. Shvatila sam da mi je svadba za 8 mjeseci. Kako vrijeme leti...

- 17:39 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #