četvrtak, 07.08.2014.
Back on track... or something
Gotovo svaki dan odlučim da danas definitivno moram napisati novi post na blogu i onda prođe dan i ništa. Ne znam da li to znači da nisam dovoljno odlučna u donošenju odluka ili sam jednostavno lijena.
Dogodi se svašta što poželim podijeliti na blogu. Na primjer kad smo mužić i ja prvi put kuhali pravi ručak u našoj novoj kuhinji. Izabrali smo jedan ručak iz knjige s 30 minutnim jelima Jamie Olivera. Nama je trebalo sat i pol da zajedno pripremimo jelo, ali bilo je jako fino na kraju. Baš jako fino.
Pekli smo i ribu u soli. Također iz neke Jamie-jeve kuharice i ispalo je isto baš fino.
Vrijeme nam je neko jesensko. Stalno kiše u većem ili manjem obliku. Moji (mama, tata, seke, stric, strina, sestrične) su na moru. Njima je dobro. Ja bih na more.
Doba dana u kojem uvijek poželim pisati blog je negdje od 8 do 16 sati kad sam na poslu. Ovih dana je većina ljudi na godišnjem pa je nekako usporeno. Ima posla, ali nema gužve. Pomislio bi čovjek da je tako bolje i stvarno je, lakše se radi, ali dan traje duže i čak je nekako dosadno. Što je, tu je. Bar je plaća na vrijeme. Bit će ubrzo ludnice kad će mi sigurno faliti ovo razdoblje. Tipično ljudski - nikad nam ne paše.
Stigle su mi slike od vjenčanja. Zadovljna sam, ali imala sam nekih želja i prohtjeva, pa još čekam finalnu verziju fotoalbuma. Od sutra ću krenuti s postovima o vjenčanju. Tako da ostane zabilježeno na blogu, a možda me i vrati u tu neku rutinu pisanja koju sam nekako izgubila.